RSS

Dobrinja

01 Nov

Piše: Malik Kulenović

1ln red za novine

Red za novine kod Malika

Kada netko povuče kamen sjećanja na ratno vrijeme u Dobrinji nastane lavina. Sjećam se prvih ratnih majskih dana 92. kada sam, što trčeći, što stopiranjem, zaobilazio prepreke na putu od Centra preko Dolac malte, pored Neđarića pa sve do Dobrinje. Nikada neću zaboraviti susret sa pijanim Srbima iz Neđarića kako s lovačkim puškama i kalašnjikovim automatima igraju kolo oko ražnja i uzvikuju prijetnje komšijama.

Vrijeme će pokazati kako ništa nije slučajno. Plinofikacijom tog dijela grada umjesto normalnih ukopa za cjevovode izgrađeni su betonski propusti 1,5 x 1,0 m što se pokazalo kao dobar i siguran rov za akcije koje su uslijedile. Vikend u Dobrinji je ostavio traga u sjećanjima. Jedne subote dok su kamioni i šleperi sa strojevima iz nekih tvornica odlazili ka Palama, a naša diva Hanka Paldum pokušavala neuspješno pobjeći s djetetom, Kikaševim avionom ( nosio sam joj kofere do rampe) rezervisti ex JNA su upali transporterima u Dobrinju. U pet minuta 150 pušaka je opkolilo zaglavljen transporter. Pregovori su trajali satima. Na kraju, zahvaljujući uvjerljivosti mladog policajca, rezervisti su napustili transporter. I danas pamtim čuđenje okupljenih oko transportera kad su uzvikivali;- Pazi, vidi ga, komšija Stevo! Vidi Ranka! Odveli su tu osmoricu rezervista i nitko do danas ne zna što se dogodilo s njima. Za odmazdu sutrašnji dan je doveo Bele orlove i pripadnike JNA koji su izvukli transporter, a Dobrinju zasuli granatama. Imao sam sreću da sam te nedjelje posljednjim gradskim autobusom izašao iz tog dijela grada koji je ostao opkoljen narednih godinu dana. Na Stupskoj petlji srpski policajci su izveli sve Srbe starije od 18. godina. Narednog dana, 17. maja 92. bio je zadnji dan kada sam mogao otići na posao na Stup.

O sudbini onih koji su ostali na Dobrinji i što su preživjeli najbolje bi mogao kazati moj kolega i brat našeg blogera Reška. Bila bi šteta tvrditi da su svi u ratu zločinci. Moramo vagati riječi kada smo spremni za optužbe. Naš kolega, serviser Boro Šešlija iz Vojkovića poginuo je kao pripadnik srpske armade. U napadu na Dobrinju, na Aerodromsko naselje našao je za potrebno da sve svoje kolege koji su se tamo zatekli upozori da na vrijeme napuste svoje stanove. Za neke malo važno, za mene puno. U miru počivaj Boro. A, rat jede svoju djecu. Moj kolega i dobar ratni prijatelj doktor Kerim Lučarević, osnivač Patriotske lige, Vojne policije, osloboditelj Dobrinje doživio je od svojih da ga u borbi za „Energopetrol“ u „Oslobođenju“ nazovu:

–Doktor, četnik!“

2dani

Novi broj magazina “Dani”

No, ono što želim reći kada se spomene Dobrinja je priča koju sam napisao slaveći svoj 45.-ti rođendan u noći kopanja rova na domak te iste Dobrinje. Bio je to 489. ratni dan, dan opsade grada, subota 07.08.93. te moje kazivanje na zidnim novinama „Leo news“- Vijesti – Vesti, Izvješća, Haberi koje sam svakodnevno ispisivao i komentirao u 9,45 na radiju Studio 99.

3ln 461 sine

Dobro jutro, lave!

Noćas. Dok si iz rova na nebu tražio svoju zvijezdu, prasak tromblona je označio svečani ulazak u 45.-tu godinu života. Radost tog trenutka podijelio si sa Krticom I i Krticom II, kako kažu stari borci. Bili su to snažni stisci žuljevitih ruku. Palac u zraku na gore i tiho i odlučno:“ Kopajmo do pobjede!“ Po povratku na zborno mjesto, čestitkama su se priključili i ostali prekaljeni borci. Pjesme nije bilo, a ni pića niti ića. Bio je to trenutak kad uspomene naviru, kad miris borovine stvara utisak blizine mora. Ovo su sati i kad pravi prijatelj „nerazdvojni“ drug- trinaestogodišnjak (sin), ne misli na san. Ostaje nada da i ON na nebu traži sjaj očeve zvijezde. Nije li moguće da su im se susrele oči?! Moguće je da su pomislili u isto vrijeme jedan na drugoga. Moguće je da uz čestitke i želju da Nova godina života bude sretnija, da bude i godina ponovnog susreta.

A, dim jedne cigarete pri prelazu iz ruke u ruku kao da je ispisao u vedroj noći na nebu:

– I ovo će proći, kao i sve ostalo, Lave!.

U sjećanje na patnju ljudi koji su preživjeli ratnu Dobrinju.

 
Comments Off on Dobrinja

Objavio/la na 01/11/2012 u Nekategorizirano

 

Komentari su isključeni.

 
%d bloggers like this: