RSS

Džep

21 Jan

dzep

Napisala: Divna Krautblatt

„Koran, Pale i obratno brale, gdje je lola vozala renola“, tako su nekad pjevali oni što su nas navozali, tih nesretnih devedesetih. Ne znam da li su vozali renoe ili oklopnjake, ali znam da su meni oduzeli ama baš sve, što čini čovjeka čovjekom. Poslali me gdje nikad u životu ne bih otišla, osim na godišnji odmor, a sa mnom bezbroj nas razasutih diljem dunjaluka.

Tako, avgusta devedeset druge, preko silnih veza i poznanstava sredismo nekakve papire i “spremiše” me baš ti što vozaše renoe. Kažu papiri vrijede za Zagreb. Sa jednom torbom za nas petoro potrpasmo se u renoa četvorku vjerovali ili ne stigosmo čak do Blažuja. Povuci potegni ni makac dalje, ali nam objasniše da još uz nekakvu doplatu možemo za Beograd. Tako i bi, promijenismo pravac, pa tamo gdje su nekad vozali renoe. Put “trnovit” pun prepreka, pa nekako za dva dana i dvije noći stigosmo na Pale, oprostite u Pale. Moja starija kćerka, onda desetogodišnjakinja ne može da shvati da smo toliko putovali, poznavajući taj dio, i veli – pa mi smo prije ovdje stizali vrlo brzo. U Palama svega, nema šta nema. “Trnovit” put nastavljamo dalje, po šumama i gorama……… Umorni, jadni, gladni, iscrpljeni, stižemo u Zvornik, a tamo da vidiš…….. šta sve vozaju, žalosna ti majka, a što “znadu” ispitivati.

Zamalo da propadnemo na tom ispitu, a sve zahvaljujući mom sinu šestogodišnjaku i njegovom imenu, a uz to i komšiji, koji je bio tako ljubazan pa zakrpio farmerke mome mužu. Jedan “ko trafika” veli, mali kako se zoveš, a on onako simpatičan, slatkić veli Davol, žalosna ti majka kad nastade frka, a onaj trafika veli Davole, Davole nevalja ti ime, pa još žustrije a kako ti se zove ćaća, a odakle ti je majka…..
Moj muž da zaštiti dijete i ispravi situaciju veli iz Trnova i zove se Divna, kad ga zasra, baš zasra. Upadaju druga dvojica, jaki iščupali bi konju rep, pa vele: Vas sve Srbe iz Trnova treba pobiti, prodajete “cijevi” muslimanima, a moj muž ponovo pametnjaković pa veli, niti sam Srbin a niti iz Trnova………. Bila pa prošla. Kad su onda nastali “ispiti”…

Da ne dužim, ima toga za dati i prodati, ali frka nastade zbog zakrpe na farmerkama, naime komšija skinuo zadnji džep sa farmerki pa zakrpio rupu na koljenu. Pa što to imaš, pa šta će ti paa……… mi ništa ne razumijemo, šta kome smeta zakrpa i zadnji džep premješten na koljeno.

Nekako se izvukosmo i poslije Beograda, prvi avion za Barcelonu.

Kad smo se smjestili, naravno i red je da se javi familiji i prijateljima da smo živi i zdravi.
Tako u jednom javljanju pričamo i prepričavamo naše putešestvije i pretrpljeni strah, pa pomenusmo i džep zbog kojeg umalo da izgubimo glavu, uopšte nam nije jasno zbog čega, kad komšija veli sa smijehom “A sad mi je žao što ti još ne izvezoh ljiljane”. Tako odgonetnusmo našu zagonetku, zbog čega je onima što su nekad vozali renoe smetao baš taj džep.
(Iz mojih zapisa)

 
Komentariši

Objavio/la na 21/01/2013 u Nekategorizirano

 

Komentari su isključeni.

 
%d bloggers like this: